Istorija berberskog stuba

Berberski posao je jedan od najstarijih. Britva je pronađena među ostacima bronzanog doba (oko 3.500 p.n.e.). Brijanje je pomenuto i u Bibliji kada je Jezekilj rekao: „I Ti sine čoveka, uzmi taj oštri nož, uzmi tu oštricu i vuci je po svojoj glavi i po svojoj bradi.“
Berberi su predstavljeni u Rimu 296. p.n.e. i vrlo brzo su postali popularni i omiljeni. Njihove radnje su bile centar dnevnih vesti i tračeva. Svi slobodni muškarci u Rimu bili su glatko izbrijani , dok su robovi bili primoravani da nose brade. Reč barbering (berbering, prim. prev.) potiče od latinske reči barba što znači brada, a reč barber je izvedena.
Oko 334. p.n.e. Aleksandar Veliki naredio je da se svi njegovi vojnici obriju. U slučaju da dođe do borbe prsa u prsa, njegovi vojnici će moći da zgrabe protivničke za brade , a ovi njih ne, pa su tako bili u prednosti u ovom načinu borbe. Prvi berberi su radili i hirurške i zubarske poslove. Tadašnji lekari opšte prakse omalovažavali su hirurgiju, a berberi su lečili i ranjenike, puštali krv, stavljali pijavice i vadili zube.Berbernica gde nisu uključeni samo brijanje, šišanje i pravljenje frizura, već i hirurgija, zvala se „barber-surgeons“ (berbernica-hirurgija prim. prev.). Oni su osnovali svoju prvu organizaciju u Francuskoj 1094.
U nameri da se napravi razlika između školovanih hirurga i berbera-hirurga, koledž „Saint Come“ odlučio je u Parizu oko 1210. da prvi nose dugačke mantile, a drugi kratke. Francuski berberi i hirurzi su se organizovali 1391. i berberi hirurzi su priznali fakultet univerziteta u Parizu 1505. Ambroaz Pare (1510 – 1590) , otac moderne hirurgije i najveći hirurg renesanse, počeo je svoju karijeru kao putujući berber-hirurg. Njegov brat bio je berber-hirurg, a njegova sestra se udala za berbera-hirurga. U Engleskoj su berberi ozvaničeni poveljom Edvarda IV 1462. kao Udruženje berbera.
Hirurzi su 30 godina kasnije napravili udruženje, a posle su se dva udruženja spojila pod statuom Henrija VIII iz 1540. spojila u jedno Ujedinjeno društvo berbera i hirurga. U stvarnosti, berberima koji rade šišanje i brijanje (cut & shave) je zabranjeno da rade hirurgiju, osim puštanja krvi i vađenja zuba, a hirurzima je zabranjeno da briju i šišaju. U Francuskoj je naredbom Luja XV 1743. berberima zabranjeno da rade hirurške poslove u berbernicama sve do vladavine Žorža II. Hirurzi su dobili naziv “Masters, Governors and Commonalty of the Honourable Society of the Surgeons of London”. To je kasnije preimenovano u „Royal College of Surgeons“ (1800) tokom vladavine Žorža III.
Originalni berberski stub bi trebalo da asocira na njihovu uslugu puštanja krvi. Originalni stub bio je od mesinga i na svom vrhu je imao nešto što je predstavljalo posudu gde su držane pijavice, a takođe je podsećalo na posudu u koju su ispuštali krv. Sam stub predstavlja proces koji je pacijent prolazio tokom operacije. Crvene i bele trake predstavljaju zavoje korišćene tokom procedure: crvene za zavoje uflekane krvlju tokom operacije, a bele za čiste zavoje. Trake bi visile ispred dok se osuše posle pranja, a vetar bi ih uvrtao spiralno praveći sličan oblik oslikan na današnjem modernom reklamnom berberskom stubu.
Uflekani zavoji postali su prepoznatljiv znak berbera hirurga. Kasnije, tokom vremena, znak je zamenjen drvenim stubom sa belim i plavim trakama. Ove boje su prepoznate kao prave boje za berberski simbol. Crvena, bela i plava su često korišćene u SAD delimično i zbog toga jer su to boje koje su na njihovoj nacionalnoj zastavi. Druga interpretacija boja berberskog stuba jeste da crvena predstavlja arterijsku krv, plava simboliše krv iz vene, a bela predstavlja zavoje. Nakon formiranja Ujedinjenog društva berbera i hirurga u Engleskoj, statut je podrazumevao da berberi koriste plavo-beli stub, a hirurzi crveni stub. U Francuskoj su hirurzi nosili duge mantile i ispred radnje crveno-beli stub kako bi njihove radnje bile prepoznatljive.
(Berberski stub – istorijska veza berbera s hirurgijom)